Obrazovanje > Opisi zanimanja > Fizioterapeut/Fizioterapeutkinja 

Kratak opis

Fizioterapeut pomaže ozlijeđenim i bolesnim osobama u unaprjeđenju zdravlja, te ublažavanju boli i nadomještanju funkcija u slučajevima, kada postoje problemi izazvani tjelesnim, psihičkim i drugim poremećajima.

Potrebno obrazovanje

Za obavljanje poslova fizioterapeuta potrebno je završiti srednju strukovnu školu – obrazovni program: fizioterapeutski tehničar. Za upis u navedeni srednjoškolski obrazovni program ­­­­­­­­­potrebno je imati završenu osnovnu školu, a obrazovanje traje četiri godine.

Završetak srednjoškolskog programa obrazovanja završava izradom i obranom završnog rada. Učenici mogu polagati i ispite državne mature, koji im omogućuju nastavak školovanja na visokoškolskoj razini. 

Fizioterapija se može studirati u okviru preddiplomskog sveučilišnog studija, specijalističkog diplomskog stručnog studija i stručnog studija fizioterapije. 

Sve informacije o mogućnostima obrazovanja možete pronaći ovdje.

Nakon završenog preddiplomskog sveučilišnog studija stječe se akademski naziv sveučilišni prvostupnik/prvostupnica, nakon završenog specijalističkog diplomskog stručnog studija stječe se akademski naziv stručni specijalist/specijalistica uz naznaku struke, a nakon završenog stručnog studija stječe se stručni naziv stručni prvostupnik/prvostupnica.

Daljnje obrazovanje moguće je nastaviti na poslijediplomskom studiju. 

Obrazovanje za ovo zanimanje provodi se u okviru sustava obrazovanja odraslih. Sve informacije o ustanovama i programima, koje provode obrazovanje odraslih za ovo zanimanje, možete dobiti na web portalu Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih:  http://public.asoo.hr/Programi.aspx

Opis poslova

Fizioterapeut sudjeluje u postupcima procjene stanja pacijenta te djelovanja u terapiji kao i u područjima prevencije i evaluacije. Na temelju procjene stanja pacijenta (provedbom dijagnostičkih postupaka), a u skladu s liječničkom dijagnozom i preporukama te ostalim relevantnim podacima, fizioterapeut planira, provodi i usavršava terapijski program. Pri tome koristi različite fizikalne tehnike poput terapijskih vježbi, posebnih manualnih tehnika mobilizacije, facilitacije i sl. Izbor fizikalnih tehnika ovisi o poznavanju kineziologije, patofizioloških mehanizama koji uzrokuju poremećaj kretanja te poznavanju svake terapijske procedure i učinaka tretmana.

Fizioterapeut provodi sljedeće oblike terapije: termoterapija, terapija hlađenjem, ultrazvučna terapija, jontoforeza, elektrogalvanska stimulacijska terapija (EGS), transkutna električna nervna stimulacija (TENS), akupunktura i terapija hladnim laserom.

Pojam fizioterapija uključuje i brojne manualne oblike terapije, kao što su mobilizacija mekih tkiva, mobilizacija temporomandibularnih zglobova, asistirano istezanje mišića, izometričke vježbe pružanja otpora i trening.

Fizioterapeut trajno prati stanje i napredak pacijenta, te prema potrebi prilagođava program fizioterapije. U kasnijim fazama fizioterapije potiče i poučava pacijente, kako samostalno provoditi vježbe za povećanje snage, izdržljivosti, usklađivanja kretnji i ravnoteže.

Poznavanjem psiholoških čimbenika, fizioterapeut pomaže u razvijanju pozitivnih odnosa s pacijentom i njegovom obitelji s ciljem smanjenja tjeskobe i izgradnje motivacije potrebne u terapijskom procesu.

Fizioterapeut radi prema etičkim i stručnim načelima zdravstvenog djelatnika, u skladu s kodeksom etike nacionalne udruge fizioterapeuta i utvrđenim standardima fizioterapijske prakse.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Osim stručnih znanja i vještina koja stječe obrazovanjem, fizioterapeut se tijekom pripravničkog stažiranja priprema za samostalno izvođenje fizioterapije kao oblika zdravstvene skrbi, zatim za ocjenjivanje i dokumentiranje funkcionalnog stanja i sposobnosti pacijenta, odabir i uporabu odgovarajućih postupaka, prepoznavanje mogućih opasnosti i učinaka fizioterapeutskih metoda i postupaka, i sl.

Pored širokoga znanja, fizioterapeut mora biti sposoban pružiti podršku pacijentu i poticati ga na aktivno sudjelovanje. Također mora biti izrazito strpljiv, sposoban dobro procijeniti pacijentovo stanje, reakcije i potrebe, kako bi mogao ispravno i na vrijeme prilagoditi program terapije. Za stvaranje odnosa uzajamnog povjerenja s pacijentom i njegovom obitelji, od velike važnosti su dobre komunikacijske vještine, empatičnost odnosno sposobnost razumijevanja stanja pacijenta, realnost i profesionalnost pri pružanju poruka o važnosti i učinkovitosti terapije.

Osim toga, fizioterapeut treba biti fizički izdržljiv, spretan, mirnih i preciznih pokreta. Također, mora imati normalno razvijen osjet opipa, vida i sluha, razvijene sposobnosti neverbalne komunikacije (značenje dodira, glasa, izraza lica, pokreta tijela, itd.), te vještine podučavanja, vođenja i poticanja.

Uvjeti rada

Uvjeti rada fizioterapeuta ovise o vrsti posla i mjestu zaposlenja odnosno obavljanja posla. Najčešće rade u zdravstvenim ustanovama na dobro opremljenim rehabilitacijskim odjelima, u ugodnim klimatskim uvjetima i sa svim potrebnim pomagalima. No, ponekad fizioterapeuti rade u školama, vrtićima i drugim ustanovama ili pak u pacijentovom domu. Tada Uvjeti rada mogu biti značajno drugačiji.

Fizioterapeutski tehničari uglavnom rade pod nadzorom viših fizioterapeuta.

Fizioterapeut radi sam ili u timu, najčešće u jutarnjim i popodnevnim satima, a samo vrlo rijetko vikendom. Budući da posao fizioterapeuta podrazumijeva stajanje, čučanje, klečanje, saginjanje, podizanje i rukovanje pomagalima, kao i pružanje fizičke pomoći pacijentima prilikom promjene položaja, ustajanja, kretanja i uporabe pomagala,

Kontraindikacije za rad su: oštećenja funkcije mišićno-koštanog sustava, slabovidnost/sljepoća, gluhoća i teža nagluhost u govornom području, oštećenja glasa i/ili govora koja utječu na komunikaciju, oštećenje funkcije kože na šakama i podlakticama, te kronični poremećaji koji remete kognitivno i emocionalno funkcioniranje.

Srodna zanimanja

Radni terapeut, medicinska sestra

Mogućnosti zapošljavanja

Fizioterapeuti se zapošljavaju u privatnom i javnom sektoru, u ambulantnim službama, bolnicama, rehabilitacijskim centrima, ustanovama socijalne skrbi, klinikama, vrtićima, školama, športsko – rekreacijskim centrima, radnim organizacijama, domovima za stare i nemoćne osobe ili mogu obavljati samostalnu djelatnost.