Obrazovanje > Opisi zanimanja > Socijalni radnik/Socijalna radnica

Kratak opis

Socijalni radnici rade s ljudima koji se u svakodnevnom životu suočavaju s najrazličitijim socijalnim teškoćama do kojih dolazi zbog obiteljskih problema, siromaštva, nezaposlenosti, kriminala i drugog. Nastoje izravnim savjetovanjem i informiranjem pomoći u prepoznavanju problema i traženju rješenja.

Potrebno obrazovanje

Za obavljanje poslova socijalnog radnika, potrebno je završiti preddiplomski/diplomski sveučilišni studij socijalnog rada.

Sve informacije o mogućnostima obrazovanja možete pronaći ovdje.

Nakon završenog preddiplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni prvostupnik/prvostupnica, a nakon diplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni magistar/magistra struke. Daljnje obrazovanje moguće je nastaviti na poslijediplomskom studiju. 

Opis poslova

Posao socijalnog radnika uključuje pomoć osobama i obiteljima s osobnim i obiteljskim socijalnim problemima. Problemi mogu biti nezaposlenost, financijske teškoće, problemi koji nastaju zbog starosti, bolesti, invalidnosti, neželjene trudnoće, asocijalnog ponašanja, alkoholizma ili ovisnosti o drogama. Pomažu i pri nepovoljnim okolnostima, kao što su teški sukobi u obitelji, zlostavljanje djece ili bračnog partnera.

Socijalni radnici analiziraju situaciju korisnika i zajedno s korisnicima planiraju moguće pristupe u rješavanju problema. Prikupljaju podatke i sami ili u timu stručnjaka izrađuju redovita izvješće o pojedinim slučajevima za potrebe sudova i drugih pravnih postupaka.

Savjetuju maloljetnike koji imaju poteškoće u socijalnoj prilagodbi ili ozbiljne poteškoće u školi. Savjetuju roditelje, surađuju s nastavnicima i stručnim suradnicima u školama da bi bolje prepoznali uzroke problema i izradili zajednički plan tretmana. Otkrivaju djecu bez primjerene roditeljske skrbi i poduzimaju mjere za njihovo zbrinjavanje. Angažiraju se na traženju posvojitelja ili hraniteljske obitelji, te organiziraju smještaj u dječji dom za djecu bez roditelja, napuštenu ili zanemarivanu djecu. Dogovaraju pomoć i brigu u kući za osobe s invaliditetom te organiziraju i pružanje pomoći starijim osobama. Pomažu pri rješavanju problema koje imaju samohrani roditelji. Pomažu skrbniku ili savjetuju osobe koje nisu sposobne same voditi računa o svojim interesima, pa su zbog toga stavljene pod skrbništvo.

Daju mišljenja u sudskim postupcima za maloljetne prijestupnike u slučajevima određivanja uvjetnog otpusta iz kazneno-popravnih ustanova, provode odgojne sankcije određene maloljetnicima i izvještavaju nadležnog suca o rezultatima tih mjera. Izrađuju i tzv. socijalne anamneze za potrebe suda ili državnog odvjetništva u kaznenim postupcima u svrhu određivanja primjerene sankcije (odgojne mjere). Nadziru uvjetni otpust odraslih osuđenih osoba. Sudjeluju u zakonskim postupcima mirenja bračnih drugova prije razvoda braka, u stvaranju i donošenju mišljenja za sud o povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj jednom od roditelja ili drugoj osobi, te pri određivanju kontakta djeteta s roditeljem kojem dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj. Često u tim postupcima usko surađuju s pravnikom i psihologom.

Rade u službama za zaštitu mentalnog zdravlja ili drugim zdravstvenim ustanova koje vode brigu o tome da se osobama s emocionalnim i mentalnim problemima, osobama koje s liječe od drugih teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna rehabilitacija, osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu ili interveniraju u kriznim situacijama. Ako su zaposleni u industriji ili službama za zapošljavanje, pomažu i osiguravaju savjetovanje radnicima u rješavanju njihovih osobnih i obiteljskih problema koji bi mogli utjecati na kvalitetu njihovog rada. U nekim ustanovama zajedno s drugim stručnjacima sudjeluju u analiziranju, planiranju i procjeni mjera socijalne politike i zaštite.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Socijalni radnici moraju imati pozitivan odnos prema ljudima, emocionalnu stabilnost, biti osjetljivi za probleme drugih i imati motivaciju da im pomognu, a da se pri tom sami ne osjete pogođenima. Trebali bi biti tolerantni bez obzira na razlike u dobi, obrazovanju i kulturnom okruženju iz kojeg osoba dolazi, a osobito zbog socijalno nepovoljne situacije u kojoj se netko može zateći. Poželjno je da socijalni radnik ima dobre organizacijske sposobnosti, jer će morati organizirati različite usluge za svoje korisnike i pri tome surađivati s različitim institucijama. Važan je osjećaj za realnost i sposobnost brze prilagodbe na promijenjene uvjete i novonastale situacije.

Moraju biti upoznati s osnovama psihologije, pedagogije, sociologije, obiteljskog prava, kriminaliteta i kaznenog prava, upravnog postupka te poznavati uređenje školstva, zdravstva, pravosuđa, zapošljavanja i gospodarstva. Zbog prirode posla moraju imati želju za stalnim stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem.

Uvjeti rada

Posao socijalnih radnika većinom se obavlja u uredu. Učestao je i rad na terenu, obilazak korisnika u njihovim domovima, praćenje i rad u drugim organizacijama i sl. Povećan opseg posla je u vrijeme uredovnih sati. Za neke poslove potreban je i rad u poslijepodnevnoj smjeni ili dežurstvo. U ovom su poslu moguće i neugodnosti, jer se radi s osobama koje su u nevolji zbog koje su vrlo frustrirane, pa u ogorčenju mogu postati nasilne.

Srodna zanimanja

Socijalni pedagog, psiholog, psihijatar, rehabilitator, svećenik

Mogućnosti zapošljavanja

Najviše socijalnih radnika zaposleno je u centrima za socijalnu skrb. Rade i u ustanovama socijalne skrbi (domovima za djecu, domovima za odgoj djece i mladeži, domovi umirovljenika, domovi za odrasle psihički bolesne osobe, kao i razne ustanove za osobe s posebnim potrebama). Često rade u savjetodavnim službama u pravosuđu i kazneno-popravnim i odgojnim ustanovama. Mogu se zaposliti u ustanovama zaštite mentalnog zdravlja i psihijatrijskim odjelima ili drugim zdravstvenim ustanovama, kao što su bolnice i domovi zdravlja. Nešto rjeđe rade na području zapošljavanja i u gospodarstvu.